Opća bolnica Sarajevo ima veoma dugu tradiciju. Nastala je još u 19. vijeku, tačnije 1866. godine. Od tada do danas prošla je kroz mnoge istorijske epohe - turska vremena, austrougarski period, vremena obiju Jugoslavija pa sve do današnje Bosne i Hrecegovine.

Osnovao ju je, kao tursku vojnu bolnicu, Topal Šerif Osman-paša, koji je postao bosanskim velikim vezirom 1860. i nakon osnivanja Bosanskog vilajeta, prvi valija 1865. U Sarajevu je pokrenuo i prve stručne i srednje škole, prvu štampariju u Bosni i Hercegovini, podigao biblioteku i čitaonicu.

Za vrijeme turske vladavine u BiH vojnici su liječeni po iznajmljenim privatnim kućama sve do dolaska Topal Šerif Osman-paše, koji je uokviru sprovođenja reforme turske armije počeo izgradnju bolnice 1866. godine. Zajedno sa građanskom bolnicom koja se počela graditi nešto ranije, to su bile jedine dve bolnice na teritoriji BiH. Za svoje doba ta turska vojna bolnica je bila građevinski savremeno koncipirana. Sagrađena je na zemljištu od otkupljenih bašći u mahali Magribija i nekoliko kupljenih kuća od porodica Ćankarević, Grbić, Šahmanija i građana Smail-age Badžhanedžije i Buzare Mula Abdije. Locirana je između sadašnje Titove i Kranjčevićeve ulice i do agresije na BiH očuvala je uglavnom svoj prvobitni izgled i pored mnogobrojnih prepravki. U toku agresije je uništena. Glavni objekat je projektovao makedonski neimar Andrija Damjanov, a gradnju i sporedne objekte vodili su Splićani Moise i Lindarovć. Gradila se od čvrstog materijala veličine 40/60m². Imala je svoj vodovod i kanalizaciju, što je u to doba bila rijetkost, a u njoj je otvorena i prva savremena apoteka u BiH. Vodili su je vojni turski ljekari koji su bili školovani uglavnom u austrougarskoj monarhiji i primjenjivali u tretmanu bolesnika iskustva evropske medicine. Tu su liječeni isključivo turski vojnici i starešine i nije imala nikakav uticaj na zdravstveno stanje stanovništva u BiH.